Jedimo zdravo: bundeva, tikva, tikivca

 

bundeva

Bundeva je biljka koja zasigurno pripada među najstarije poljoprivredne kulture. Brojni arheološki nalazi provedeni u Meksiku i Peruu svjedoče kako ju je ondašnje stanovništvo poznavalo još prije četiri tisuće godina. Stari američki narodi uzgajali su je uz kukuruz i grah jer te su biljke bile dostatne za zdravu prehranu i normalan život. No, bez obzira na drevno podrijetlo, kemijska analiza bundeve obavljena je tek sredinom tridesetih godina prošloga stoljeća. Otkriveno genetsko bogatstvo objasnilo je i raznovrstan potencijal njezine uporabe pa ne čudi što se još tih pradavnih dana rasprostranila diljem svijeta.

 

U Europi je tako zavladala meksičkoga podrijetla. To su biljke iz porodice Cucurbitaceae, među koje pripada i obična, poljska . Njezine su mogućnosti, s obzirom na podvrste, uistinu brojne. Tako je u nas, uz spomenutu običnu bundevu, česta uljna bundeva pogodna za grickanje i ulje, potom turkinja (mesirača ili račanka), odlična za pečenje, tu je i povrtna tikvica kao neizostavan sastojak bučnice te hokaido-bundeva, najzastupljenija u prehrani zapadnoeuropskih zemalja. Sve one razlikuju se kako po veličini i obliku, tako i po mirisu, prehrambenim svojstvima te aromama pa ih dijelimo na četiri osnovne podvrste: obična bundeva, tikva te muškatna i smokvolisna tikva. Ukratko, bundeva je jedna od onih poljskih sretnica koje podnose uistinu najrazličitije postupke. Može se kuhati, pohati, peći, pirjati ili puniti pa vjerojatno ne postoji čovjek koji u nekoj od ponuđenih inačica ne bi pronašao onu koja mu uistinu odgovara. Usto, gotovo svaki dio te zahvalne biljke može se iskoristi.