Nas duh, je kompas koji nas vodi tvoj zivot

 

Duh

Znano nam je da ono sto je stvarno, nije promjenjivo. Zato nas i zanima toliko sto je nase stvarno ja? Ali koji je to dio nas koji je najstvarniji? Ocito to nije tijelo, ni emocije niti um – svi oni su promjenljivi. Koji dio nas je vjecan? Vjerovati da smrcu umires nekako bas i nije realno, umre nase tijelo, a ipak znamo sto ostaje: dusa. Ona je vjecna, nas duh je nase stvarno ja.

Ne moramo biti religiozni da bi imali taj stav ili takvo poimanje.To je relnost i lako je dokaziva: mi mozemo biti postari, blagajnice, sefovi, glumci, bilo sto, da li je to nase pravo ja? Ili da postavimo pitanje drugacije; osjecamo srecu, ljubav, bolove, ushicenje, ceznju, da li smo to stvarni mi? I sto smo dobili limitirajuci sebe na zvanje i nekoliko emocija? Kompletno ljudsko bice? Niposto!Okrenimo to drugacije, pogledajmo sebe kao brod; tko je kapetan naseg broda? Nas duh! Cesto kazemo za neku osobu koja je izuzetno ustrajna i zapravo sposobna u svom ljudskom vijeku: Kakv duh!Ta osoba sasvim spontano korisiti cijelo svoje bice:um, tijelo, emocije pod vodstvom svoje duse. Zato su mogucnosti takve osobe daleko vece od onih koji nisu svjesni kompletnog svog bica.

Napravimo jos jednu komparaciju da bi laske shvatili odnos i znacaj duha (duse) na sve aspekte ljudskog djelovanja: zamislimo kociju koja juri uz pomoc rasnih konja (to je zdrav covjek, obrazovan i uspjesan ide kroz zivot), moze li ta kocija juriti bez da netko upravlja njome? Nemoze!Treba joj dobar kocijas. Tako i covjeku treba dobar upravljac njegova zivota, a to je dusa.

I sad slijedi logicno pitanje racionalnog ljudskog bica: Sto je dusa (duh) covjeka? Nema jednostavnog odgovora na to pitanje koje kroz vijekove zaokuplja filozofe, znanstvenike, religiozne vodje. Nitko jos do sada nije uspio dati definiciju koja bi zadovoljila sve.Jedino u cemu su svi; filozofi, znanstvenici i religija suglasni jeste: besmrtnost duse (duha).

Sad se vratimo na onog covjeka za kojeg smo uzviknuli: Kakav duh! On je sebe prepoznao kroz svoju dusu, a njoj je sve moguce, ona njega nije ogranicila na fizicke i umne sposobnosti nego mu je otvorila nepregledne mogucnosti onog sto bi mi nazvali, “snalazenje u zivotu”.

Pogledamo li ipak neke od definicija duse i duha vidjet cemo kontradiktronost u svakoj, jer razlagati nesto sto nitko nije shvatio do kraja je nemoguce, duh i dusa nisu dvije komponente ljudskog bica nego jedna jedinstvena nematerijalna pojava koja upravlja ljudskim bicem.