Optimizmom i pozitivnim razmišljanjem do zdravlja

Optimizam

Za nekoga je to večera s prijateljima, jer oni čeznu za ljudskim kontaktima i najbolje se osjećaju u velikom društvu. Neki ljudi srećom smatraju sigurnost, toplinu i mir.

Oni se najbolje osjećaju u svom krevetu, s knjigom u ruci, uživaju u samoći i izolaciji i ne oslanjaju se pretjerano na druge Romantičari i senzitivci pronalaze najveću sreću u strastvenom zagrljaju voljene osobe. Oni misle da nema ljubavi bez strasti, a pojam sreće označava apsolutno pripadanje voljenoj osobi. Neke osobe sretne su kad po lijepom vremenu šeću prirodom. Za njih je sreća sklad duha i tijela. Mnogi vide sreću u povišici plaće i napredovanju u poslu. Uspjeh i priznanje njihovi su osnovni ciljevi i nemaju sreće dok ih ne realiziraju Pojedine osobe vide sreću u dječjoj igri, jer su u sebi sačuvale netaknutu viziju sretnog djetinjstva.

Način na koji gledate svijet oko sebe i ljude utječe na to kako se osjećate. Gledajući na svijet i ljude pozitivno, osjećati ćete se bolje, a svi imamo potrebu i želju da se osjećamo dobro.

Način gledanja na svijet tako da čašu vidimo napola punu zovemo optimizam, a važnost pozitivnih emocija predmet je proučavanja psihologije koju nazivamo „pozitivna psihologija“

Iako pojave koje ljude čine sretnima izgledaju nevažne i nematerijalne, one su najvažnije u životu, a sve donedavno ih se nije ozbiljno istraživalo. Jedan od ciljeva pozitivne psihologije je pomoći ljudima da žive život vrijedan življenja, a pritom je važno optimalno iskustvo ili »flow«, odnosno stanje očaravajuće obuzetosti, duboke koncentracije i potpune predanosti nekoj aktivnosti do te mjere da se zaboravi na sve ostalo – kazao je prof. sc. Csíkszentmihály, koji je uz Martina Seligmana jedan od utemeljitelja pozitivne psihologije, a njegov se doprinos teoriji i istraživanju pozitivnih aspekata ljudske prirode i ljudskog funkcioniranja može smatrati revolucionarnim jer je usmjerio psihološka znanstvena istraživanja s dominatno patoloških osobina, na ispitivanja ljudskih vrlina.

Prvi model »flow-doživljaja« pretpostavljao je da mora postojati ravnoteža između izazova koju aktivnost pruža i vještina koje imamo za izvođenje te aktivnosti. Ukoliko su izazovi u odnosu na vještine premali, javlja se dosada, a ukoliko su preveliki javlja se napetost i frustracija. Kasnija istraživanja pokazala su da za »flow-doživljaj« nije dovoljno da postoji ravnoteža između izazova i naših vještina i sposobnosti. Da bi došlo do »flow-doživljaja« moraju postojati i iznadprosječni izazovi i iznadprosječne vještine i sposobnost.

Negativne emocije imaju mnogo jači učinak od jednako ekstremnih pozitivnih emocija, a da bi se postigla zadovoljavajuća razina subjektivne dobrobiti, odnosno da bi čovjek bio sretan treba imati trostruko više pozitivnih emocija .Upravo stoga u cilju razvoja pozitivnih ljudskih potencijala , kao i uspješnom starenju te nošenju sa svakodnevnim, ali i postraumatskim stresom, neosporna je važnost optimizma, emocionalne inteligencije i altruizma te primjena pozitivne psihologije.

Znanstvenici koji se bave pozitivnom psihologijom usmjereni su na izvore psihološke dobrobiti, pozitivna iskustva i pozitivne emocije, individualne razlike u ljudskim snagama i vrlinama, pozitivne institucije i sve ono što život čini vrijednim življenja, a pritom se istraživanja usmjeravaju na područja pozitivnih subjektivnih iskustava, pozitivnih osoba te pozitivne zajednice.

Naime, dosadašnja su istraživanja pokazala da nije svejedno kakve si životne ciljeve ljudi postavljaju pa su tako osobe koje teže uglavnom vanjskim ciljevima poput novca, popularnosti, imidža, slave ili ljepote manje sretne od onih koji imaju neke intrinzične ciljeve poput emocionalne bliskosti, pomaganja zajednici ili osobnog razvoja te se stoga nameće zaključak da se u životu ipak više isplati ulagati u takve ciljeve nego u »vanjski sjaj«.

Pozitivna psihologija u praksi znači prihvatiti se posla, vidjeti koje su vrline i snage u nama te ih onda još više razvijati i na taj način i sebi i ljudima oko sebe uljepšati život.

Gledati stvari sa vedrije strane, biti optimističan , mogućnost je i umijeće o kojem sami donosimo odluku, odnosno možemo ga izabrati, a postiže se vježbom:

Kako?

  • Sretni ljudi uživaju u radu i ne zamaraju se. Vežite svoj um uz neke aktivnosti, kao što je kuhanje, pisanje, raspoređivanje i slaganje fotografija.
  • Razmišljajte optimistički. Svi sretni ljudi su optimisti, a optimizam je vještina koja se uči. Optimisti se koncentriraju na rješavanje problema, dok se pesimisti stalno žale.
  • Smiješite se. Smijeh je »instant fitnes«, na svakom mjestu i u svako vrijeme. To je smjesa unutrašnjih osjećaja i fizičkog odgovora na emocije. Ako se smijete, vaš mozak automatski misli da ste sretni.
  • Maštajte. Mašta je jedan od načina da »prevarite« mozak i da se osjećate bolje dok mislite pozitivno, jer se na taj način povećava razina serotonina.
  • Oslobodite se negativnih misli. Pokušajte svaku negativnu misao pretvoriti u pozitivnu, jer negativne misli stvaraju u mozgu promjene koje mogu dovesti do depresije.
  • Birajte društvo. Da biste bili sretni, morate se otarasiti ljudi koji se vječito žale i onih koji vas konstantno kritiziraju, jer te grupe ljudi »isisavaju« sreću iz vas.
  • Vrijeme liječi rane. I poslije najcrnjeg i najtežeg događaja, traume i peha, oporavit ćete se sigurno za šest mjeseci do godinu dana, jer vrijeme čini svoje.
  • Radite ono što volite. Ključ za sreću u tome je da radite ono što volite. Čitajte knjige, slušajte glazbu, gledajte filmove, utakmice i uživajte, jer to vas više usrećuje nego odlazak na godišnji odmor jednom godišnje.Optimizam

No, često su te stvari isprepletene pa netko ima sreću u poslu, a katastrofalno loš ljubavni život. Drugi imaju bogatstvo i ljubav, ali nemaju djece, ili ih prate gubici voljenih osoba. Iz osobnog iskustva znamo da je sve isprepleteno i nema ničeg pozitivnog bez sjemena negativnog, ni negativnog bez sjemena pozitivnog.

U ozračju isčekivanja, uloga odgoja za poticanje optimizma je je važna, jer odgajati znači prenositi drugima ono što čovjek ima u vlastitom životu, ostvariti sve ono čemu želi poučiti druge. Da bi postalo sretan čovjek, svako dijete treba dobre, sretne roditelje jer čovjek postaje ono sa čim se udružuje.

 Utjecaj optimizma na zdravlje

Američki liječnik dr. Deepak Chopra u knjizi “Savršeno zdravlje” ističe da stanice optimističnog čovjeka koje su “nabijene” pozitivnim mislima, proizvode “hormone sreće” koji iscjeliteljski djeluju na čitav organizam. U slučaju negativnih misli (apatija, depresija, mržnja, tuga, psihička bol, beznađe, ljubomora, zavist…), odnosno onda kada je psihičko tijelo ispunjeno nezadovoljstvom, ljudske stanice izlučuju “negativnu supstancu” koja pogubno, počesto razarajuće djeluje na zdravlje. Stres, pa i onaj najslabijeg intenziteta, može negativno djelovati na zdravlje.
Prvi je korak u ublažavanju stresa, psihičko i fizičko opuštanje jer osobe pod stresom znatno lakše obolijevaju od pojedinaca bez stresa. Negativne emocije – kao što su bijes, ljutnja, depresija, krivnja i frustracija – slabe ljudski imunološki sustav pa je tijelo podložnije obolijevanju. Postoji velik broj metoda opuštanja – od Jacobsenove napredne tehnike za opuštanje mišića, preko različitih tehnika meditacije do joge, hipnoze, bioloških reakcija, iscjeljivanja i autogenog treninga.Optimizam

Usamljene osobe, ljudi s teretom bespomoćnosti i beznađa, bolesnici koji ravnodušno prihvaćaju bolest ili se ne žele boriti protiv nje ne samo da češće obolijevaju, nego doživljavaju brži napredak bolesti.

Pozitivne emocije – kao što su ljubav, humor, smijeh i stvaralaštvo – čovjeku snaže imunitet, štite ga od bolesti i pomažu mu, kada se pojavi bolest, u bržem ozdravljenju.Optimizam

Američki psihijatar dr. Berthold Schwartz tvrdio je da ljude koji se predaju pred životom ili odustanu od borbe protiv bolesti – počinje napuštati vlastita životna energija, što dovodi do smrti. To, tzv. “psihičko samoubojstvo” često se javlja kod gubitka voljene osobe, razočaranja u ideale, gubitka posla ili saznanja o postojanju vlastite neizlječive bolesti.Optimizam

No osim povećavanja šanse za izlječenje, daljnje studije su pokazale da ljudi koju pozitivno ocjenjuju svoje navike, te očekuju uspjeh imaju i jači imunitet od onih koji nisu sigurni u sebe i svoju budućnost. Znanstvenici navode kako psihološki faktori imaju veliku ulogu u pojavi kroničnih bolesti, a ljudi «zdravijeg duha» manje obolijevaju i od prehlade, gripe, ali i nekih oblika raka. Pored toga, optimistični ljudi rjeđe obolijevaju od dijabetesa, visokog krvnog tlaka i kolesterola, baš kao i od depresije, demencije i gojaznosti

Dakle, kod izbora između pozitivnog i negativnog mišljenja, u interesu vlastita zdravlja, ne bi trebalo biti dileme.jk
Optimistični ljudi češće se smiju, veseliji su i imaju veći smisao  za humor,a povezanost smijeha i zdravlja garancija je za dugotrajnu, i psihičku i fizičku mladost jer su oni naučili.