Želite li znati više o homeopatiji?

homeopatija

Homeopatija kao postupak primjenjuje se oko dvije stotine godina, a temelji se na određenom broju načela i postupaka koji su iskušavani i provjeravani tijekom više od jednog stoljeća.

Utemeljitelj tog sustava liječenja, Samuel Hahnemann, otkrio ga je pomnim eksperimentiranjem i promatranjem te ostatak života proveo usavršavajući ga. Osnovno načelo do kojeg je došao glasi “slično se liječi sličnim”. Doduše, zamisao nije bila nimalo nova, takvo su liječenje antropolozi opažali kod plemenskih vračeva koji su simptome liječili ljekovitim biljkama što su nalikovale oboljelu organu. Međutim, već je i liječnicima Hipokratove škole bilo poznato da se slično liječi sličnim, a to je bio i jedan od načela što ih je iznio Paracelzus u doba renesanse. Iz svega toga zaključujemo da homeopatska načela i takav način liječenja ima svoju povijesnu težinu. Što zapravo znači to načelo “slično se sličnim liječi”?

Svi zapravo znaju da nam prilikom rezanja luka oči suze i peku nas. To su tipični simptomi peludne groznice, pa će onima koji od nje pate, propisati lijek načinjen od luka. Kad se razboli, većina ljudi smatra svoje simptome posljedicom napada bakterija, virusa, toksina ili drugih uzročnika. Homeopatija se temelji na načelu prema kojem su simptomi često rezultat djelovanja tjelesnog obrambenog mehanizma, tj. odbijanja napada, pa bi prema tome bilo poželjno, umjesto da tražimo način suzbijanja simptoma, prijeći na oblik liječenja usredotočen na stvaranje otpornosti.

Dok će liječnik propisati bolesniku s vrućicom lijek za sniženje temperature, homeopat će propisati lijek koji bi, kad bi ga uzeo zdrav čovjek, povisio njegovu temperaturu, s pretpostavkom da je temperatura način kojim tijelo odbija bolest. Hahnemann je uočio da znakovi i simptomi bolesti nisu i sama bolest, nego pouzdani pokazatelji njezina iscjeljenja. Otkrio je da je bolest unutarnji proces koji se odvija logično i po pravilima, te osim tjelesnih komponenti, uključuje i misli i osjećaje.

Pokazao je da homeopatija liječi tegobe pri mišljenju, osjećajima (psihološke, emocijalne) i u tijelu.

Najvažnije iznimke su neke mehaničke ozljede koje zahtijevaju namještanje (ne samo spontano “pomaknuti kralježak”), jer on može biti posljedica unutarnje napetosti), nesreće kod kojih je potrebna kirurška intervencija, neka po život opasna stanja i neke bolesti u posljednjem stadiju.

Tijekom povijesti nadolazili su novi ljudi, nove ideje, izgubio se taj homeopatski pristup liječenja, tako da je službena medicina nastavila razmatrati simptome u smislu alopatskog načela koje je postavio Galen za vrijeme cara Marka Aurelija u drugom stoljeću. Tako su se groznice redovito liječile sredstvima za snižavanje temperature. Samo jedna homeopatska praksa naišla je na ograničeno priznanje: cijepljenje male djece protiv velikih boginja malom količinom gnoja uzetog s bolesnika s blagim stupnjem bolesti. Ako bi dijete ostalo živo, bilo je kasnije donekle zaštićeno.

Tu dolazimo do pitanja od čega se izrađuju homeopatski lijekovi?

Homeopatski se lijekovi izrađuju od neprerađenih prirodnih supstancija (biljke, minerali, životinjsko ili ljudsko tkivo) koji se pripremaju na vrlo jednostavan i jedinstven način. Taj postupak, nazvan potenciranje, povećava njihova ljekovita svojstva a uklanja sve nuspojave. To je zapravo postupak uzastopnog razrjeđivanja, kojim dobijemo lijek što je razrijeđen i nekoliko stotina puta a postaje sve djelotvorniji. “Potresanjem i mrvljenjem”, dakle uobičajenom proizvodnjom homeopatskih lijekova, oslobađa se energija te osnovne supstancije koja ostavlja svoj otisak u molekulama vode, koje postanu nosioci poruke pojedinog lijeka. I ono što je najvažnije za kraj, u uobičajenoj liječničkoj praksi obično se nastoje izliječiti tjelesne posljedice traume, a ne obraća se pozornost na uzroke tih posljedica, ili se oni ne prepoznaju, jer se u biti vjeruje da je svaka bolest tjelesna.

Homeopatija – To što se dijagnosticiraju tjelesni znakovi, a zatim se ti isti znakovi negiraju lijekovima, omogućava rast unutarnje traume te ona može narasti u pravu katastrofu. Tako se dugogodišnjim promatranjem bolesnika, koji su kao djeca imali pelenski osip i liječeni kortikosteroidnim preparatima, uočilo upravo pogoršanja koja su se manifestirala kao jače alergijske reakcije, ili čak astma, jer očito nisu bili “liječeni” u pravom smislu te riječi, već su simptomi pogurani unutra.

Tijekom razdoblja od dvjesta godina homeopatski lijekovi odabrani su postupkom kliničke eliminacije iz tisuća različitih prirodnih supstancija. Oni danas sačinjavaju praktično potpun skup iscjeljujućih energija, prikladan za psihofizička traumatska stanja i za kompenzacije na koje nas sili naš ego.

Potpunim homeopatskim postupkom te su energije definirane, ekstrahirane i pohranjene u bocama kao čista energija. One odražavaju uzorke trauma nastalih u ljudskoj rasi od njezinih početaka.