Žudnja za potomstvom

Potomstvo

Čovjek je, možda, jednostavno kad se promatra kao prost dio sustava koji kruži u prirodi. Rađa se, raste, razvija, razmnožava i umire. Međutim, kod ljudi ne postoji samo potreba da imaju potomstvo, već i želja koja, kada je neispunjena, može postati tiha i neizreciva žudnja koja boji svaki trenutak života.

Možda bi stvari bile jednostavnije da su naši unutarnji motivi uvjetovani samo nagonima ali ne postoji jača želja od želje da nekome damo ljubav. Kada malo bolje razmislite, živimo u vremenima koja nisu ni malo popustljiva prema djeci. Tjeraju ih da brzo odrastaju a nama dok ih podižemo iz korijena mijenjaju život na bezbroj načina. Pritisci i stres su ogromni, a teret odgovornosti često slomi i najjače među nama. Ipak, duboka i imanentna potreba da bezuvjetno volimo nadjača sve druge razloge i mi na svijet donosimo malena stvorenja kojima se predajemo bez zadrške.

Ali što se događa kada se ne možemo se ostvarimo u ulozi roditelja ili kada to postane bolan i trnovit put pokušaja i razočarenja? Parovi danas imaju nekoliko opcija kada se odlučuju kako će nastaviti svoj put prema stvaranju obitelji i mnogi se odlučuju za vantelesnu oplodnju. Danas je to uobičajena procedura za koju dobijete detaljna tehnička objašnjenja ali često od očiju parova koji pokušavaju dobiti dijete na ovaj način ostaje zaklonjen čitav svijet nesigurnosti i emotivnih lomova koji se deševaju tijekom tok procesa. Proces vantjelesne oplodnje je stresno iskustvo. Kakav utjecaj na parove ima prije svega spoznaja da je neophodna izvantjelesna oplodnja ukoliko žele dijete?Potomstvo

Suočavanje s dijagnozom steriliteta za većinu parova predstavlja veoma bolno iskustvo. Reakcije na ovo saznanje su individualne, variraju od očaja do shvaćanja da je to problem s kojim se mogu izboriti. Za ljude koji su odlučili imati dijete, činjenica da ni duže vremena poslije prestanka korištenja kontracepcijskih sredstava nije došlo do trudnoće, može predstavljati veliki šok i iznenađenje. U prvom trenutku jedan broj parova zaista doživljava takvu situaciju kao krah svih nada i snova o obiteljskom životu u budućnosti. Žene su u strahu da nikad neće moći doživjeti iskustvo trudnoće, porođaja ili dojenja. Sa druge strane, prilika da se uključe u proces vantjelesne oplodnje često se prihvaća s osjećajem olakšanja i doživljava kao nova šansa da se dođe do toliko željenog cilja – dobivanja djeteta i roditeljstva.

Ulazak u proces vantjelesne oplodnje za većinu nas ujedno i vrijeme velikih preispitivanja samih sebe i vlastite prošlosti u potrazi za uzrocima steriliteta. Pokušavajući dođu do odgovora da li su baš oni nekim svojim postupcima doprinijeli tome da im dobivanje djeteta ne ide tako lako kako su očekivali, osobe koje se suočavaju s dijagnozom steriliteta i potrebom za vantelesnom oplodnjom postaju sklone da sami sebe dožive kao krivca ili kao problem . Partner kod kojeg je ustanovljen sterilitet često je zabrinut zbog toga kako će se taj teži put dolaženja do bebe odraziti na partnerski odnos, a nerijetko se javlja i osjećaj krivnje zbog dojma da i drugom partneru uskraćuje mogućnost za roditeljstvo. Mnogi parovi doživljavaju suočavanje sa sterilitetom kao dovođenje u pitanje nekih svojih bazičnih uvjerenja o tome kako svijet funkcionira i počinju da se pitaju zašto se sve to događa baš njima. Često se osjećaju prevareno, kao da im je učinjena nepravda, jer imaju osjećaj da svima oko njih lako polazi za rukom ono što njima nikako ne uspijeva – da dobiju dijete. Uznemiravaju ih neosjetljivi komentari članova obitelji i dolaženje u kontakt s onim što oličava plodnost – trudnicama, bebama u kolicima. Anksioznost se obično intenzivira svakog mjeseca u vrijeme ovulacije, kada se pojavi nova mogućnost za začeće. Jedan broj parova saopštava da, istodobno s osjećajem nade da će dobiti bebu i da je svaki mjesec nova šansa, također osjećaju i strah zbog mogućeg ponovnog suočavanja s novim gubitkom.

Pregnant Girl
Pregnant Girl

Nije rijetka pojava da, nakon jednog ili više neuspješnih pokušaja vantjelesne oplodnje, vlastito tijelo počne da se doživljava kao neprijatelj, jer osobe koje prolaze kroz ovaj proces imaju osjećaj da ih je upravo tijelo izdalo u jednom osnovnom i prirodnom procesu. Osjećaj krivnje se nekada generalizuje pa se osjećaju manje vrijedno iu drugim područjima života u kojima su do tada bili uspješni – karijeri, socijalnim odnosima. Iako je potreba za povlačenjem sasvim razumljiva, na taj način sebi uskraćuju i mogućnost dobivanja potpore iz okoline koja može biti i te kako dragocjena. Sudjelovanje u procesu vantjelesne oplodnje može izazvati i probleme u partnerskim odnosima, jer se nesporazumi i nerazumijevanje među partnerima često javljaju kao posljedica različitih načina reagiranja karakterističnih za žene i muškarce.Potomstvo Žene su sklonije tome da pokušavaju izaći na kraj sa ovim problemom tako što spremnije izražavaju osjećaje, aktivnije traže potporu i posvećuju se medicinskim procedurama. Muškarci, s druge strane, češće pokazuju tendenciju da sakrivaju kako se osjećaju u vezi sa sterilitetom, obično odbijaju da misle i razgovaraju o tome, zatrpavajući se poslom i drugim obvezama.Potomstvo

Koliko je važan osjećaj da čovjek nije izoliran i sam u izazovnoj situaciji poput ove i kakav značaj ima mogućnost da parovi podjele svoja iskustva sa stručnim savjetnicima ili tijekom grupnih savjetovanja?Potomstvo

Savjetovanjem parovi dobivaju mogućnost da razumiju i prihvate da plodnost nije povezana s tim koliko neko vrijedi kao osoba, da se ne odnose prema sebi kao prema problemu, već kao prema osobi koja ima problem. Pružanje psihološke potpore pojedincima je važno i zbog toga što se individualni stres često preljeva na drugog partnera, što je dodatno opterećenje za njihov odnos. Psihološka podrška je usmjerena i ka izgradnji i ojačavanju vlastitih kapciteta, ka sticanju vještina za izlaženje na kraj s novim izazovima koje ovaj proces nosi. Grupe za potporu predstavljaju specifičnu vrstu psihološke podrške gdje se, kroz susrete i razgovore s drugima koji imaju sličan problem, smanjuje osjećaj izoliranosti, lakše i otvorenije se razgovara o vlastitim osjećajima i iskustvima vezanim za vantelesnu oplodnju. Podrška nekoga tko je stručan, neutralan, razumijevajući, neokrivljujući, predstavlja dodatnu mogućnost za psihološki bezbolniji put ka potomstvu.